Svi su studenti jednaki, ali neki su (ne)jednakiji od drugih

Svi su studenti jednaki, ali neki su (ne)jednakiji od drugih

Dana 25. travnja 2012. godine član Gradskoga odbora Gradske organizacije Foruma mladih SDP Rijeke Kristian Čarapić i član Predsjedništva Gradske organizacije Marko Mataja-Mafrici održali su tiskovnu konferenciju pod nazivom Svi su studenti jednaki, ali neki su (ne)jednakiji od drugih na kojoj su govorili o problemima provedbe bolonjskoga procesa u Republici Hrvatskoj, a u kontekstu javne rasprave o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

Na tiskovnoj konferenciji poseban je naglasak stavljen na neujednačenost pravila studiranja na hrvatskim sveučilištima, s posebnim osvrtom na Sveučilište u Rijeci. Kao vlastiti doprinos za rješavanje problema provedbe bolonjskoga procesa, riječki Forum mladih uputio je Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta prijedloge u sklopu javne rasprave o izmjenama i dopunama gorenavedenoga Zakona.

Izjavu za medije možete pročitati u nastavku:
“Imajući u vidu javnu raspravu o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koja je u tijeku, uputili smo resornome Ministarstvu prijedloge vezane uz temu koja je po našemu mišljenju bila nepravedno zanemarivana tijekom posljednjih gotovo sedam godina provedbe bolonjskoga procesa u Hrvatskoj.

Naime, očita je činjenica da se provedba bolonjskog procesa, koji se na uštrb kako studenata, tako i profesora, različito tumači na području Republike Hrvatske, a osobito na Sveučilištu u Rijeci.

Umjesto proklamiranoga rasterećenja obveza, fakulteti su se u praktičnome smislu «pretvorili» u srednje škole. Studenti Sveučilišta u Rijeci ostvaruju 70% konačne ocjene na nastavi. Oni koji su na završnom ispitu pali određeni kolegij i upišu ga sljedeće godine, bez obzira na činjenicu da stekli uvjet za završni ispit, moraju ponovno sve odrađivati na nastavi kako bi im bio omogućen izlazak na ispit, bez obzira na činjenicu da su to sve odradili prethodne godine.

Studenti gube kontinuitet i poveznice nužne za razumijevanje gradiva zbog “skakanja“ s jednog predmeta na drugi koje je nužno zbog intenzifikacije programa. Imaju premalo vremena za uspješno ispunjenje svih obaveza koje opsežni predmeti zahtijevaju, zbog same činjenice da 70% ocjene otpada na različite vidove praćenja napretka na nastavi. Trenutno nema kontakata između profesora i studenata, a studenti se tretiraju kao puki brojevi. Na kraju svega, najviše pati kvaliteta obrazovanja. Smatramo neprimjerenim da se studente koji nisu skupili određeni postotak ocjene tijekom nastave odmah nakon završetka nastave može isključiti od svake mogućnosti polaganja završnog ispita ili ograničiti visinu završne ocjene. U Rijeci se čak i odredbe o ispitnim rokovima dosta razlikuju od ostalih sveučilišta, tako da ih ima manje (zimski i ljetni, jesenskoga nema) nego na drugim sveučilištima. Time su studenti Sveučilišta u Rijeci neravnopravni u odnosu na studente drugih sveučilišta.

Na riječkome sveučilištu se bolonjski proces tumači na potpuno endemičan način, a određene sastavnice, koje sveučilišnom pravilniku o studijima otvoreno ne prigovaraju, odlučile su da ga neće primjenjivati, čime aktivno krše pravila umjesto da ukažu na nedostatke. Ovdje treba posebno naglasiti da bolonjska deklaracija nije u sebi predvidjela potrebu prilagodbe visokoškolskog sustava na ovaj način, već je utvrđeno samo da će se uvesti bodovanje po ECTS sustavu te organizacija studija po sistemu 3+2+3, što bi posljedično dovelo do veće mobilnosti studenata. Cilj je, dakle, bio standardizirati razine studija i bodovnu vrijednost pojedinih kolegija, a ne ovo što smo u konačnici dobili. Svaki fakultet i sveučilište provode bolonju na svoj način, pa su vrlo često i ekvivalentni studiji na pojedinim visokim učilištima potpuno različiti. Različitost provedbe bolonje se očituje i u činjenici da nije postignuta zadovoljavajuća mobilnost studenata u samoj zemlji, a kamoli u inozemstvu. Ukratko, provedba bolonjskoga procesa na Sveučilištu u Rijeci ne omogućava studentu stručno usavršavanje i izlazak na tržište rada kao kvalitetan kadar.

Stoga, pozivamo Ministarstvo da, imajući u vidu sve iznesene činjenice, razmotre mogućnosti za dodatne izmjene i dopune Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, kako bi se pravila studiranja ujednačila na svim visokim učilištima u Republici Hrvatskoj. Autonomija sveučilišta mora biti autonomija sveučilišnih djelatnika da bez vanjskih utjecaja i pritisaka formiraju nastavni proces, a ne mogućnost pojedinih sveučilišnih elita da dekretima umanjuju studentska prava i svode nastavni proces na razinu srednje škole. U tom smislu, predlažemo da se razmotri jačanje uloge tijela na nacionalnoj razini poput Rektorskoga zbora, Nacionalnoga vijeća za visoko obrazovanje i ostalih u čiju domenu rada spada ova problematika.

Naše je duboko uvjerenje da svim studentima u Republici Hrvatskoj trebaju biti osigurani isti uvjeti studiranja te prava i obveze koja iz statusa studenta proizlaze.”

No Comments

Post A Comment