Istraživanja pokazuju kako čak devet milijuna adolescenata u dobi od 9 do 19 godina osjeća neki oblik poremećaja mentalnog zdravlja. Problem mentalnog zdravlja pokazao je naznake rasta i prije pojave pandemije, a pandemija i sve popratne mjere dodatno su potencirale ovaj problem s kojim se malo država u svijetu ozbiljno bavi. Institut za društvena istraživanja u Zagrebu na čelu s Borisom Jokićem i Zrinkom Ristić Dedić proveo je istraživanje „Nacionalno praćenje učinaka pandemije bolesti COVID-19 na sustav odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj“. Rezultati su jasno pokazali kako je na živote značajnog dijela učenika različite dobi pandemija imala negativan utjecaj.
Dakle, mentalno zdravlje je nešto što više nije i ne smije biti tabu tema, a SDP i Forum mladih SDP-a stavio je ovo pitanje kao jedno od ključnih kod mladih. Upravo kako bi se adekvatno uhvatili u koštac s ovim problemom formirali smo posebnu radnu skupinu za promociju mentalnog zdravlja. Voditeljica radne skupine je Anja Aumiller, studentica Medicinskog fakulteta u Rijeci i vanjska članica Odbora za promociju psihološkog zdravlja Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu. S Anjom smo razgovarali o problemu mentalnog zdravlja u Hrvatskoj i prvim koracima koje namjerava napraviti u sklopu novoformirane radne skupine.
Koji su tvoji motivi da se pridružiš Forumu mladih SDP u pogledu promocije mentalnog zdravlja i sudjeluješ u rješavanju problema o kojem mladi izrazito teško progovaraju?
Još na početku srednje škole postala sam svjesna važnosti mentalnog zdravlja i koliki problem predstavlja kada se zanemari ili poriče njena važnost. Već od djetinjstva izloženi smo mnogim stresnim situacija različitoga intenziteta te se svaki pojedinac drugačije nosi s time uz ili bez potpore okoline, što stvarno može stvoriti dugoročne traume. Svaki stres ostavlja na nama neki trag, bilo da je to novostečeno pozitivno iskustvo ili trauma kao posljedica negativnog iskustva. Tijekom čitavog srednjoškolskog obrazovanja i sada na fakultetu svjedokinja sam, kako kod sebe tako i kod svog društva, koliko je potrebno njegovanje našeg mentalnog zdravlja i koliko nas zapravo boli ako naša okolina ne razumije ili ne prihvaća da imamo problema s njim. Kao studentica medicine i osoba svjesna tog problema pokušala sam u svom društvu razbiti tu predrasudu da je sramota imati mentalni problem i pokušavala ih navoditi da pronađu adekvatnu psihološku pomoć. Naravno, to nije dovoljno, potrebno je puno glasnije i otvorenije pričati o tom problemu, početi što ranije razbijati tu stigmu i htjela bih svojim naporom i radom potaknuti druge da progovaraju o tome i obrate pozornost na neke znakove, kako kod sebe, tako i kod drugih.
Možeš li nam ukratko objasniti pojam mentalnog zdravlja i što mladi moraju znati o njemu?
Mentalno zdravlje prema definiciji WHO-a je stanje mentalnog blagostanja koje omogućuje osobi da se nosi sa životnim stresovima, ostvari svoje mogućnosti, dobro uči i funkcionira i doprinosi svojoj zajednici. Mentalno zdravlje je bitna komponenta općenitog zdravlja i osnovno ljudsko pravo koje je bitno za vlastiti, društveni i socioekonomski razvoj.
Problemi s mentalnim zdravljem uključuju različite mentalne poremećaje i psihosocijalne nesposobnosti kao i stanja povezana s velikim stresom, nemogućnošću funkcioniranja ili rizikom od samoubojstva. Na mentalno zdravlje pojedinca mogu utjecati različiti faktori poput nepovoljne socioekonomske situacije, genetike, korištenje opojnih sredstava, nepodržavajuće okoline, zlostavljanja, prirodnih katastrofa itd… Zapravo da rezimiram, odrednice mentalnog zdravlja uključuju ne samo individualne čimbenike kao što su mogućnost upravljanja vlastitim mislima, osjećajima, ponašanjima i interakcijama s drugima, nego i socijalne, kulturalne, ekonomske, političke i okolišne faktore poput nacionalnih politika, socijalne skrbi, životnog standarda, radnih uvjeta i podrške u zajednici.
Ipak, trebam naglasiti već jasnu činjenicu, a to je da svatko od nas drugačije shvaća i percipira mentalno zdravlje i njegovanje istoga. Na primjer, za mene to znači prvenstveno biti blag prema sebi, imati razumijevanja za sebe i vlastite osjećaje i naravno biti svjestan promjena unutar sebe i znati kada potražiti adekvatnu pomoć.
Koje su poteškoće s mentalnim zdravljem s kojima se mladi ovih dana najčešće susreću i kako im po tom pitanju pružiti adekvatnu psihološku pomoć?
Kada govorimo o poteškoćama s mentalnim zdravljem mislim da je potrebno napraviti distinkciju između psihičkih smetnji, psihičkih poremećaja i psihičkih bolesti. Psihička smetnja je prolazno stanje emocionalne nelagode i napetosti koja su najčešće uvjetovana okolinskim ili fiziološkim promjenama te ne ostavlja posljedice na funkcioniranje. Primjer uzroka toga mogu smrt bliske osobe, svađe i nasilje u obitelji, potres, razvod roditelja, vršnjačko nasilje i slično.
Psihički poremećaj je odstupanje u ponašanju od uobičajenog te to osobi otežava ili u potpunosti onemogućuje funkcioniranje. Poremećaj može biti ograničenog trajanja.
Na kraju, psihička bolest je trajno narušeno emocionalno, kognitivno i socijalno funkcioniranje te je to stanje teže od psihičkog poremećaja. Česti su depresija, reakcije na teški stres, anksiozni poremećaji, poremećaji prehrane i ovisnosti.
U Republici Hrvatskoj je učestalost mentalnih poremećaja u dobnoj skupini od 10 do 19 godina oko 11.5 posto tj. oko 49 000 mladih. Alarmantni podaci ove godine pokazuju ogroman porast pokušaja samoubojstava djece mlađe od 14 godina, pogotovo djevojčica.
Što se tiče pružanja adekvatne psihološke pomoći, smatram kako bismo prvo trebali raditi na organiziranoj prevenciji problema kroz različite načine edukacije (pogotovo one preko društvenih mreža) počevši čak od osnovne škole, a zatim težiti prema pravovremenoj detekciji problema i kvalitetnom usmjeravanju mladih prema adekvatnoj psihološkoj pomoći. Smatram da bi se od najranije dobi trebala ukloniti ta stigma oko traženja psihološke pomoći, strah od osude okoline je i dalje dosta prisutan. Iako postoje mnogi popisi psiholoških savjetovališta, nažalost, i dalje se događa da mnogi odustaju od traženja zbog pretrpanosti onih javnih i besplatnih te zbog nemogućnosti pronalaska drugih koji su ili slabije oglašeni ili zato što jednostavno ne postoje druga savjetovališta. Naravno, prisutan je i strah/sram od osude okoline, a najviše roditelja.
Kakvo je stanju po pitanju pružanje psihološke podrške mladima na području Republike Hrvatske? Pružaju li nam škole dovoljno informacija koje bi nam pomogle pri suzbijanju ovoga široko rasprostranjenog problema kod mladih?
WHO je 2019. godine pokrenuo specijalnu inicijativu za mentalno zdravlje u trajanju od 5 godina (do 2023.). Globalno promicanje prevencije problema mentalnog zdravlja prati dobar dio naših urbanih sredina. Za primjer bih uzela grad Zagreb gdje postoji Centar za zdravlje mladih koji među svojim uslugama pruža i besplatno psihološko savjetovalište. Isto tako, naši vršnjaci svjesni su problema s kojima se svi suočavamo tako da su pokrenuti različiti studentski projekti koji su usmjereni prema npr. srednjoškolskoj populaciji te pokreću razgovor o problemima mentalnog zdravlja i svjesnost o njegovoj važnosti.
Nažalost, nije u svim sredinama takva situacija te za puno mladih problemi s vlastitim mentalnim zdravljem predstavljaju svojevrsnu „tabu“ temu o kojoj se ne usude pričati ili nemaju s kime podijeliti. Isto tako, iako postoje mnogi javni i privatni centri za pružanje psihološke podrške mladima, oni su često prepunjeni što odvraća mlade od traženja pomoći te je potrebno na tim, kao i mnogim drugim problemima, sustavno i organizirano pristupiti.
Raspisan je i javni poziv za članice i članove radne skupine Foruma mladih koju vodiš. Možeš li za one zainteresirane ukratko opisati teme kojima će se radna skupina baviti i kakav profil ljudi tražite?
Voljela bih se za početak usredotočiti na naše srednjoškolce, pošto smatram da se većina projekata na neki način fokusira na studente. Srednjoškolci se često nalaze u baš osjetljivim pozicijama, traže validaciju okoline, tek upoznaju sebe, voljela bih na neki način potaknuti ih da potraže pomoć ako ju trebaju, uliti im povjerenje da postoje profesionalci kojima se mogu povjeriti. Proučavat ćemo trenutne statistike rastućeg broja samoubojstava među mladima, kako se nositi s traumatičnim situacijama, i mnogim drugim temama ali prvenstveno destigmatizacijom mentalnih poremećaja svih vrsta i intenziteta. A što se tiče profila ljudi, stvarno ne bih htjela isključiti nikoga tko je strastven i zainteresiran oko navedenih tema, ali vjerujem da studenti Medicinskog, Edukacijsko-rehabilitacijskog i Filozofskog fakulteta (smjer psihologije) stvarno imaju dovoljno predznanja i entuzijazma za priključiti se radnoj skupini.
Koji će biti tvoji prvi koraci kao voditeljice radne skupine za promicanje mentalnog zdravlja Foruma mladih SDP Hrvatske?
Za početak bih htjela uključiti sve članove radne skupine u nekakav brainstorming ideja, da zajedno pokušamo navesti probleme koje smatramo da su najprominentniji. Sastavit ćemo popis svih dostupnih psiholoških savjetovališta, koje ćemo podijeliti na društvenim mrežama. Također mislim da bi za početak bilo korisno provesti par anonimnih anketa na razinama srednjih škola i fakulteta kako bi dobili bolju sliku o općem mentalnom stanju mladih. Moja želja bi također bila potencijalno u nekom momentu možda otvoriti email adresu gdje bi nam se mogli slati anonimni upiti, pošto sam svjesna da je većini mladih na taj način jednostavnije pitati što ih zanima ili nam reći neki prijedlog koji možda imaju. Eto, to bi otprilike bilo to za sami početak, a kada prikupimo više informacija ćemo puno lakše zajedničkim snagama poduzeti iduće korake.