Scroll to top

S&D School of democracy #DemocracyDays

Prije 70 godina gotovo sva Europa oslobođena je od nacističke okupacije i režima. Započelo je doba nade i rekonstruiranja demokracije; ideja suradnje između ljudi diljem cijele Europe utrt će put za desetljeća prosperiteta i mira. No danas se ovaj model nalazi pod prijetnjom ekonomske krize i globalizacije motivirane i poticane isključivo kapitalizmom, što rezultira vraćanjem populizma, ekstremizma i ksenofobije. Do sada Europska Unija nije uspjela odgovoriti i reagirati na izazove i pitanja koja su pred nju postavljena. Vrijeme za suočiti se s tim problemima istječe. Vrijeme je za ponovno promisliti o demokraciji da bi iz ovoga izašli snažniji i pametniji.

Upravo zato 23. i 24. travnja, grupa Socijalista i Demokrata Europskog parlamenta organizirala je ”Školu demokracije” tijekom koje je 100 mladih ljudi, iz EU ali i izvan nje, zajedno sa stručnjacima i predstavnicima iz političkog, ekonomskog i akademskog svijeta razgovaralo i debatiralo o demokraciji, multikulturalizmu i socijalnoj pravdi.

Škola demokracije održana je u Reggio Emiliji u uskoj suradnji s Alcide Cervi Institutom.

Cervi Institut ima vrlo veliku povijesnu važnost jer je bio dom farmerske obitelji koja je ustala protiv fašističkog režima. Nakon što je 7 sinova partizana Cervi obitelji strijeljano i pogubljeno u istom danu, obitelj se ilegalnim tiskanjem novina nastavila boriti protiv fašista, a kasnije i nacista dajući nadu i informirajući okolno stanovništvo sve do pobjede nad totalitarnim režimom. Svakog 25. travnja slavi se Dan oslobođenja, obljetnica pobjede antifašizma nad okupacijom, a ove godine proslavljena je 70. obljetnica. Festa della liberazione ove godine ugostila je Martina Schulza, Giannija Pittellu, obitelj preminulog Nelsona Mandele, Lauru Boldrini, nas – sudionike Prve škole demokracije, te mnoge druge lokalne uglednike.

Dvodnevni program škole je bio koncipiran na način da su održane dva planarna predavanja:

”Europska demokracija jača od tržišta” i ”Europa kao laboratorij demokracije”. Na oba plenarna predavanja sudionici i panelisti su više puta ponovili kako zaista žele čuti naše mišljenje, ideje i vizije. Rečeno je da je program Erasmus napravio više za integraciju na području EU nego ijedna europska direktiva. Naglašena je potreba stvaranja novih kvalitetnih poslova za mlade ljude jer ”starih” poslova je sve manje i polako izumiru. Najveći naglasak je stavljan na činjenicu da smo trčeći za kapitalom zaboravili da su ljudi srca, a ne novčanici i da se pod hitno moramo vratiti istinskoj socijaldemokraciji te da kapital mora biti u službi ljudi, a ne obrnuto kako, već predugo, funkcionira.

Mnogo se razgovaralo o Tritonu i problemu imigranata. Stav koji je S&D grupa zauzela, a mi, sudionici se velikom većinom složili je da svi moramo otvoriti vrata imigrantima, solidarizirati se i pomoći u skladu s mogućnostima. Nedopustivo je da se nazivamo ”Unijom prilika i blagostanja” dok dopuštamo da oni manje sretni gube živote na pragu Europe u potrazi za osiguravanjem čiste egzistencije. Nakon svakog predavanja dana je prilika svima da postave pitanja koja su na kraju bila vrlo kritična i konstruktivna.

Drugi dio programa obuhvaćao je tri radionice dnevno, šest ukupno po kojima smo bili podijeljeni u manjim grupama prema unaprijed izraženom interesu.

Osobno sam sudjelovala na slijedećim radionicama:

Političke stranke i potreba novih političkih aktera i ”grassroots” pokreta

(Jesu li političke strukture naslijeđene iz 20. stoljeća sposobne odgovoriti na zahtjeve za političkom promjenom i biti dostojna alternativa neoliberlanom monopolu nad razmišljanjem i ekonomijom? Put naprijed za političke akcije i sinergiju između novih, ”grasroots” pokreta i progresivnih političkih treba se temeljiti na interakciji između predstavnika demokracije i direktnoj participaciji)

-ova radionica je bila koncipirana na način da smo podijeljeni u četiri manje grupe te su nam zadane teme za debatu. Voditelj radionice ohrabrivao nas je i poticao da budemo što kritičniji, oštriji i argumentiraniji bez obzira na vlastite osobne stavove. Prva i druga grupa debatirale su na temu ”Jesu li nam uopće potrebne političke stranke?” a grupa tri i grupa četri, koje sam ja bila dio, debatirale su na temu ”Velike političke stranke ili ”grassroots” pokreti?”. Pobjednika je odlučilo glasanje grupa koje nisu bile uključene u debatu o toj temi.

Druga radionica na kojoj sam sudjelovala bila je

Mediteransko raskrižje: potraga za novim putem za dijeljenje istih vrijednosti

(Mnogi izazovi novog dijaloga u svijetu koji se prebrzo mijenja. Što model Europe može ponuditi, a što naučiti od društava južnog Mediterana?)

-ova radionica bila je koncipirana drugačije, slično plenarnim predavanjima, gdje smo saslušali govornike te imali priliku postavljati pitanja.

Najviše me zaintrigirao pojam ”muslimanski feminizam” kojeg je jedna od govornica nekoliko puta spomenula te sam o tome i postavila pitanje: ”Što je ”muslimanski feminizam” za koji, sram me priznati, danas prvi put čujem? Nismo li već previše podijeljeni da bi sada i jedan pokret usmjeren u istom pravcu, a to je ka ravnopravnosti spolova, dijelili na frakcije?”

Odgovoreno mi je da se ”muslimanskim feminizmom” smatra pokret u koji su uključene obrazovane muslimanke, srednjeg ili višeg srednjeg staleža te da je tako nazvan baš zato što se malotko s istim poistovjećuje.

Mediteran je, pogledamo li svijet, vrlo malo područje s mnogo različitih kultura i poanta je pronaći način da počnemo prihvaćati jedni druge, cijeniti i poštovati različite vijere, umjesto da jedni druge gledamo kao heretike ili vjerske fanatike.

Ostale teme radionica su bile slijedeće:

  • Ponovo promišljanje globalizacije: TTIP i bilateralni i multilateralni trgovinski pregovori (Može li Europa odabrati treći put, između protekcionizma i žrtvovanja naših vrijednosti zbog nereguliranih tržišnih snaga? Možemo li zgrabiti priliku da promoviramo građanske interese, vladavinu prava i svoje socijalne i ekološke vrijednosti diljem svijeta?)
  • Migracija, multikulturalizam i socijalna prava

(Ususret novom pristupu mugraciji, odmicanju od isključive i cinične orijentiranosti na radničko tržište iz prošlosti i napredovanju prema novim oblicima migracije. Kako najbolje možemo promovirati naše socijalne standarde unutar interkulturalnog okruženja.)

  • Naše demokratske vrijednosti se ne smiju uzimati ”zdravo za gotovo”: porast ekstremizma i populizma

(Što stoji iza porasti populizma i ekstremizma? Kako se najbolje s time nositi? Kako nabolje odgovoriti na građanski strah od globalizacije? Učeći iz lekcija iz prošlosti, zalaganjem za naše univerzalne vrijednosti demokracije, tolerancije, ljudskih prava i tolerancije među ljudima.)

  • Demokracija, kultura i sloboda izražavanja: 10 ključnih knjiga koje su obilježile povijest i budućnost demokracije

(Političke, ekonomske i socijalne znanosti na usluzi demokratskim vrijednostima: rasprava o 10 ključnih knjiga koje su oblikovale našu ideju demokracije. Primjer Feltrinelli zaklade o kojoj govore njen predsjednik i vodeći autori.)

Nakon radionica sat vremena bilo je posvećeno izvještajima s radionica kako bi smo razmijenili dojmove i spoznali dimenziju radionica na kojima nismo sudjelovali. Svaka radionica imala je dvoje (vodilo se računa o rodnoj zastupljenosti) izvjestitelja tj. rapporteurs  koji su za zadatak imali ukratko izvjestiti o radionici te odgovarati na pitanja ostalih sudionika. Odabrana sam biti izvjestitelj za radionicu s temom Političke stranke i potreba novih političkih aktera i ”grassroots” pokreta koja je izazvala dosta polemika uzevši u obzir da nas je povijest naučila da previše moći u rukama jedne osobe rijetko završi dobro te da je velika većina nas, sudionika, i sama dio neke velike političke stranke s kojom se identificiramo. Pojasnih da kada govorimo o potrebi za novim političkim karizmatičnim akterima ne govorimo o mijenjaju ovlasti parlamentarnog sustava, govorimo samo o karizmi i sposobnosti obraćanja masama. Složili smo se s činjenicom da se ljudi koji nisu članovi političkih stranaka s istima ne identificiraju, smatraju ih političkim elitama koji ne poznaju probleme ”običnih” ljudi i zato na razumijevanje nailaze karizmatični vođe ”grassroots” pokreta koji se predstavljaju mnogo bližima građanima, no u realnosti imaju mnogo slabije poluge za stvarno djelovanje. Istaknula sam i činjenicu da se u velikim strankama ljudi probijaju dugogodišnjim radom i zalaganjem dok karizmatici, koji imaju sposobnost govorenja masama, često bivaju neprepoznati i spriječeni u napredovanju unutar stranke na čemu bi trebali poraditi svi zajedno i što bi moglo biti riješenje konstantnog pada popularnosti velikih stranaka. Treba imati na umu da su zajednički interesi i ideali mnogo važniji nego partikularni interesi te da nam upravo ideali i zajedničke vrijednosti trebaju biti vodilja.

Inspirativni, ohrabrujući i entuzijastični govori i razgovori te takva opća atmosfera je zaista nezaboravno i neponovljivo iskustvo i zato ova škola ne staje tu.

Mi, sudionici, nastavili smo komunikaciju na dnevnoj bazi i složili se oko ideja za oformljavanje think-thanka i bloga kroz što ćemo nastaviti razmjenjivati dojmove, iskustva, ideje te nastaviti surađivati. Krajnji ciljevi obuhvaćaju prezentaciju gotovih ideja i projekata S&D grupi te širenje inicijative na buduće polaznike Škole koja će sigurno postati pravilo i tradicija.

Uspostavljena je komunikacijska mreža mladih entuzijastičnih ljudi kroz gotovo 40 zemalja unutar i izvan EU i zaista imamo dojam da nas netko želi čuti, a mi više od svega želimo da nas čuju.